Redovnice

SESTRE REDOVNICE IZ ŽUPE GALA – GLJEV

1.EMILIJA (MARIJA) AJDUČIĆ, DOMINIKANKA

Rodila se u župi Gala, 26. listopada 1951. godine, u Splitsko –Makarskoj nadbiskupiji, od oca Joze i majke Antice, rođene Jelavić. Osjetivši poziv za samostanski život, poslije završene osnovne škole, odlazi u samostan sestara dominikanki na Korčulu, godine 1966. Već slijedeće godine ulazi u novicijat, a svoje prve zavjete polaže 13. travnja 1969. godine, u Korčuli. Doživotne zavjete polaže 24. kolovoza 1974. Godine 1975. odlazi iz Korčule u veliku samostansku zajednicu Blažene Ozane Kotorske u Zagreb. Tu ostaje do 1981. godine kad odlazi u Sherbrooke (Canada). Trenutno u Zagrebu u Samostanu Blažene Ozane Kotorske na Krugama, vrši službu ekonome u samostanskoj zajednici.

2.  S. M. TEREZIJA (MARIJA) BRČIĆ-ŠUŠAK, MILOSRDNICA 

Rođena  je 27. srpnja 1988. u Sinju od oca Nediljka i majke Mirjane r. Mijoč, kao prvo od četvero djece  u svojih roditelja. Niže razrede osnovne škole završila je u svom rodnom mjestu Gala, a više razrede u Obrovcu Sinjskom. Upisala je srednju medicinsku školu u Splitu i nakon završenog prvog razreda, Marija  odlazi u zajednicu sestara milosrdnica u Splitu, gdje nastavlja školovanje. Poslije završene srednje škole započinje razdoblje postulature u Kući matici u Zagrebu, 8. rujna 2007., a novicijat 16. kolovoza 2008. Svoje prve redovničke zavjete je položila 14. kolovoza 2010. Uoči blagdana Velike Gospe  2015. godine,  u samostanu sestara mlosrdnica u Splitu je položila doživotne zavjete. Trenutno se nalazi u svojoj provincijalnoj zajednici u Splitu i radi kao medicinska sestra u KBC-u, Firule u Splitu.

3. RAFAELA (MILICA) BRČIĆ, SLUŽBENICA MILOSRĐA

Kći Petra i Ive Bošković, rođena je u Gali 6. siječnja. 1919. godine. Ušla je u samostan 27. ožujka 1937. godine. Obukla redovničko odijelo 28. travnja 1939. godine. Prve zavjete je položila u Splitu 12. svibnja 1940. god. i uzela ime sestra Rafaela od Bezgrešne Djevice. Umrla je u Cavalcaselleu – Verona, 8. siječnja 1943. god. gdje je i pokopana.

4. NIKOLINA (KATICA) DEDIĆ, DOMINIKANKA

Rođena u Gali 29. siječnja, 1915. godine. U dominikanski red ulazi kao zrela djevojka, 10. listopada 1937. godine. Godinu novicijata je završila polaganjem prvih redovničkih zavjeta 3. listopada 1939. godine u Korčuli, gdje je nakon osam godina položila i svoje doživotne zavjete 15. svibnja 1947. Umrla je u naponu ljudske i duhovne snage, 5. siječnja 1969. godine u Splitu, u 54. godini života i 22. godini redovništva. Pokopana je u sestrinskoj grobnici na Lovrincu. Voljela je svoj poziv i svoju zajednicu. Davala se do kraja u svakom poslu i svakoj dužnosti, nikada se nije štedila. Ostala je svijetli primjer dobre redovnice i nesebične radnice na Božjoj njivi.

5. VJERA (JAKA) GULIĆ, ŠKOLSKA SESTRA FRANJEVKA

Jaka s. Vjera Gulić rođena je 27. siječnja 1958. u Gljevu kraj Sinja. Krštena je 9. veljače 1958. u crkvi sv. Jeronima u Gljevu. Niža četiri razreda osnovne škole završila je u Gljevu, a četiri viša razreda u Hanu. Nakon završene osnovne škole, dana 16. srpnja 1974. godine odlazi u samostan školskih sestara franjevki u Split na Lovret U samostanu na Lovretu nastavlja srednju školu koju završava 1977. godine. Dana 24. kolovoza 1977. godine ulazi u novicijat. Prve redovničke zavjete polaže 26. kolovoza 1978. godine u Splitu. Nakon toga odlazi u Imotski i djeluje u dječjem vrtiću u sestrinskoj kući i poslužuje župu sv. Roka u Vinjanima u vođenju liturgijskog pučkog pjevanja. Godine 1983. na blagdan sv. Klare polaže doživotne zavijete. Nakon šest godina djelovanja u Imotskom vraća se na Lovret, radi u crkvenoj radionici i obnaša dužnost sakristanke. Godine 1986. dodijeljena joj je dužnost u dječjem vrtiću u Kaštel Lukšiću i uz to djeluje u župi Čvrljevo u vođenju liturgijskog pučkog pjevanja. U župu Bajagić – Obrovac odlazi 1987. godine kao pastoralna suradnica. Godine 1989. upisuje studije na Katehetskom institutu i Institutu za Crkvenu glazbu, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 25. travnja 1994. godine. Po završetku studija odlazi u župu Bajagić – Obrovac i preuzima službu katehistkinje za vjeronaučne skupine u župi, vodi mješoviti župni zbor, pomaže u pripremanju prigodnih župnih slavlja, vodi brigu o uređenju crkvenog ruha i oko uređenja oltara. Predaje vjeronauk u Osnovnoj školi Ivan Mažuranić u Hanu i u područnim školama u Gali, Bajagiću i Gljevu, gdje i danas djeluje.

6. FIDELIS (PAVA) JAGNJIĆ, DOMINIKANKA

Rodila se u Gali 13. siječnja 1945. godine od oca Nikole i majke Ane r. Mravak. Kada je navršila 18. godina, Bog je poziva u dominikanski red. Godine 1968. započinje svoj novicijat, prve zavjete polaže 1969., a doživotne 1975. godine. Završila je gimnaziju u Korčuli, a višu pedagošku    (hrvatski i engleski) na Višoj Pedagoškoj Akademiji u Zagrebu. Tečaj francuskog jezika pohađala je u Rimu, a živjela je sa sestrama Francuzicama u jednoj većoj zajednici. U Kongregaciji je obavljala razne službe. Bila je ekonoma, samostanska priora i vrhovna savjetnica. Najveći dio svojeg radnog vijeka provodi poučavajući djecu u engleskom jeziku . Trenutačno živi i djeluje u Splitu, u samostanu sv. Katarine Sijenske u Župi Škrape – Blatine.

7. JULIJANA (MILICA) JAGNJIĆ, DOMINIKANKA

Rođena je u Gali 19. srpnja 1930. godine od oca Petra i majke Ive r. Ajdučić. Pridružila se Kongregaciji sestara dominikanki 7. prosinca 1954. godine. Dominikanski habit oblači 8. prosinca 1955.godine. Novicijat završava polaganjem prvih zavjeta 9.prosinca 1956. godine Doživotne zavjete polaže 31. svibnja 1962. godine. Obavljala je različite dužnosti, a najviše se okušala u kućnoj radinosti praveći poplune i madrace. Djelovala je u nekoliko svojih zajednica: u Splitu-Škrape, u Zagrebu u samostanu bl. Ozane Kotorske, u Pregradi, u Starigradu, u Orebiću, u Korčuli. Mjesto njenog sadašnjeg prebivališta je samostan bl. Ozane Kotorske u Zagrebu.

8. MONIKA (IVA) JAGNJIĆ, ŠKOLSKA SESTRA FRANJEVKA

Rodila se 15. rujna 1939. godine u Gali kod Sinja u krilu obitelji Joze i Mare r. Galzina. Redovnički novicijat započela je s. Monika na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1961. u Splitu na Lovretu. Prve redovničke zavjete položila je 9. rujna 1962. godine, a doživotne 9. rujna 1967. u Splitu. Sestra  Monika je cijeli život obavljala domaćinske poslove. Najdulje je boravila u Zadru, punih 20 godina, i to uglavnom u Nadbiskupskom sjemeništu ˝Zmajević˝. Poslije Zadra djeluje u samostanu franjevaca trećoredaca u Odri, gdje je u maloj sestrinskoj zajednici bila jedno trogodište  kućna predstojnica. Nakon Odre premještena je u samostan iste franjevačke zajednice na Ksaveru (Zagreb). Ali tu boravi samo nekoliko mjeseci. Pokazuju se znakovi teške bolesti. Prelazi u sestrinsku zajednicu u Istarskoj 1991. godine. U travnju 1994. seli u novi sestrinski samostan na Jordanovcu, gdje je strpljivom patnjom i molitvom davala dobar primjer kršćanske vedrine toj brojnoj sestrinskoj obitelji i svima koji su je posjećivali. S. Monika je cijeloga života bila obilježena naglašenom jednostavnošću, prirođenom plemenitošću, obzirnošću prema drugima i smislom za tajnu. Nakon duge, teške i strpljivo podnesene bolesti preminula je 14. veljače 1995. godine u novom sestrinskom samostanu na Jordanovcu u Zagrebu u 56. godini života i u 34. godini redovništva. Iza nje je ostao miris svetosti i tragovi dobrote.

9. VJERA (MARIJA) JAGNJIĆ, DOMINIKANKA

Kći Nikole i Ane r. Mravak, rodila se  28. travnja 1937. godine  u mjestu Gala. U dominikanski red je ušla 15. studenoga 1953. godine i obukla redovničko odijelo na blagdan Male Gospe, 8. prosinca 1954. godine. Prve zavjete je položila 9. prosinca 1955., a doživotne 2. listopada 1960. godine. Završila je katehetsku školu u Zagrebu, a sviranje je učila privatno. Njena služba je uvjetovala njene brojne premještaje. Tako je, osim u Korčuli, djelovala u Zagrebu – Trnje, Tavankutu u Srbiji, u Starom Gradu na otoku Hvaru, U Splitu – samostanu Svetog Martina, Orebiću, u Splitu na Škrapama i  kod otaca dominikanaca  u Hrvojevoj ulici, i ponovno u Splitu u samostanu Sveti Martin. Katehizirala je u Tavankutu i Starom Gradu, vodila crkveno pjevanje i obavljala službu sakristanke u Starom Gradu, Orebiću, u Splitu – Sveti Dominik i Sveti Duje. U zajednici  su joj povjeravane  brojne službe. Službu kućne starješice obavljala je u Orebiću od 1972. do 1978. i u sv. Dominika – Split od 1987. do 1990. Bila je samostanska priora u Splitu na Škrapama od 1978. do 1984. i u samostanu sv. Martin –Split od 2002. do 2008. Obavljala je službu vrhovne savjetnice  od 1977. do 1983. Trenutno se nalazi u samostanu Svetog Martina u Splitu i obavlja službu sakristanke u katedrali Svetog Duje .

10. SESTRA IVA (MARA) DEDIĆ – JANDREK, MILOSRDNICA

Rođena je 15. lipnja 1916. godine  u Gali, Sinj, od roditelja Luke i Jele, r. Kuštre. Primljena u Družbu 16. studenog 1936., započela novicijat 20. studenog 1937., privremene zavjete položila je 21. studenog 1938., doživotne zavjete 21. studenog 1941. godine. Sestra Iva je radila u bolnici u Vrapču od 23. studenog 1938. do 29. kolovoza 1944., zatim u bolnici na Vinogradskoj cesti. Tu se i razboljela. Prestaje raditi u državnoj službi 2. kolovoza 1948. i prelazi u kućnu bolnici Kuće matice. Umrla je 28. lipnja 1949. u Kući matici u Zagrebu.

11. SESTRA  MARINA JELAVIĆ, URŠULINKA

12. MILIJANA (MARIJA) KULIĆ, ŠKOLSKA SESTRA  FRANJEVKA

Rođena je u Gali 18. srpnja 1951. godine od oca Ivana i majke Šime r. Mravak. Po završetku osnovne škole 1966. godine odlazi u samostan školskih sestara franjevki u Splitu. Doživotne zavjete polaže 25. kolovoza 1976. u Solinu. U Splitu 1970. godine završava pedagošku gimnaziju “Marko Marulić”, te u Zagrebu na Višoj zdravstvenoj školi 1974. godine diplomira radiološki smjer, i od tada radi na Zavodu za radiologiju u splitskoj bolnici Firule do umirovljenja. Trenutno je na službi u Zadru u samostanu ss. franjevki.

13. SESTRA  ZENOBIJA (LUCIJA) KULIĆ, MILOSRDNICA

Rođena je 27. ožujka 1921. u Gali, Otok, od roditelja Luke i Jele, r. Mladar. Primljena u Družbu 18. ožujka 1939., započela novicijat 24. ožujka 1940., umrla 17. travnja 1941. godine kao novakinja. Bolovala je od tuberkuloze koja je tada bila neizlječiva. Živo je željela biti sestra milosrdnica i za svoju želju se morala naporno boriti. Njeni roditelji, posebno majka, željeli su je imati uz sebe. Sestra Zenobija je prihvatila svoju bolest i izgledalo je da joj je lakše umrijeti nego okrenuti leđa Gospodinu i vratiti se u roditeljski dom. Umrla je u cvijetu mladosti i Gospodinu je darovala svoj život i svoju smrt. Uz dozvolu poglavara na bolesničkom krevetu je uvjetno položila prve redovničke zavjete.

14. KATARINA (MARIJA) MAGLICA, DOMINIKANKA

Rođena u Gali 26. studenoga 1951. godine, u obitelji  Ante i Ane, r. Munivrana, kao drugo od osmero djece. Odgajana u vjeri, poštenju i ljubavi, nije bilo čudno kad je Marija osjetila u duši i u srcu Božji poziv. Završivši osnovnu školu sretno odlazi na Korčulu kod sestara dominikanki, sa željom da i ona postane jedna od njih. U Korčuli završava gimnaziju i ulazi u novicijat na blagdan Velike Gospe 1971. godine. Prve zavjete polaže 16. kolovoza 1972. godine, a doživotne 15. kolovoza 1978. godine. Studirala je hrvatski i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i uspješno diplomirala. Studirala je na Filozofsko Teološkom institutu Družbe Isusove također u Zagrebu.  Provela je godinu dana u Rimu gdje je proučavala dominikansku duhovnost. Pet godina radila je u dječjem vrtiću “Blažena Ozana” u Zagrebu i pored službi u Kongregaciji daje poduke iz engleskog jezika. Izdala je knjigu “Zašto redovnica” u nakladi Glasa Koncila. Kongregacija joj je povjeravala odgovorne dužnosti. Vršila je službu učiteljice kandidatica od 1985. do 1987. kad je izabrana za prioru kuće matice u Korčuli i tu službu vrši do 1990. godine. Iste godine je izabrana za tajnicu Kongregacije i prvu savjetnicu. Te službe napušta godine 1995. jer je izabrana za vrhovnu glavaricu svoje Kongregacije. Na toj službi ostaje  dva mandata, do 2007. godine. Iste godine joj njeni poglavari povjeravaju službu učiteljice novicijata, ali na toj službi ostaje do 2009., jer je sestre biraju za prioru samostana Anđeli Čuvari u Korčuli. Trenutno vrši službu vrhovne glavarice svoje Kongregacije.

15. ANA MARIJA (ANA) MALEŠ , KARMELIĆANKA BSI

Rođena je 15. listopada 1952. godine u Sinju, od oca Ante i majke Kate r. Poljak Osnovnu školu završila je 1967. godine u Hanu. U zajednicu Karmelićanki BSI u Zagrebu dolazi nakon osnovne škole. Godine 1972.  završava srednju vjersku školu “Marijanum”,  nakon toga  ulazi u novicijat. Tijekom više godina radi u dječjem domu “Sv. Male Terezije” u Zagrebu.  Završila je četverogodišnji teološki studij FTI – DI, ODJEL ZA KRŠĆANSKI NAZOR, 1981. godine.  Radi kao odgojiteljica kandidatica dvije godine, sedam godina je kućna poglavarica u Strmcu, četiri godine provincijalna savjetnica, šest godina provincijalna poglavarica. Kao katehistkinja vodi vjeronauk u župnoj katehezi i u školi. Sada djeluje kao misionarka u Africi, u Nigeriji.

16. ANITA (IVANKA) MALEŠ, KARMELIĆANKA BSI

Rođena je  23. kolovoza 1956. godine u Sinju od oca Ante i majke Kate r. Poljak. Nakon  7. razreda osnovne škole dolazi u zajednicu Karmelićanki BSI  u Zagrebu . Godine 1976. završava srednju medicinsku školu,  nakon toga  ulazi u novicijat. Tijekom više godina radi u dječjem domu “Sv. Mala Terezija” u Zagrebu.  Završila je četverogodišnji teološki studij FTI- DI, ODJEL ZA KRŠĆANSKI NAZOR i diplomirala je  1992. godine. Radila je kao vjeroučiteljica i  katehistkinja  u školskom  i župnom vjeronauku u župi  Prišlin i Sirobuja kod Splita. Trenutno vrši službu samostanske poglavarice u Samostanu ss. karmelićanka u Bibinjama.

17. KRISTINA (MARIJA) MALEŠ, DOMINIKANKA

Kći Stipe i Ive r. Bilokapić, rodila se u Gljevu 21. lipnja 1951. godine. Osjetivši u sebi Božji zov odlazi u samostan sestara dominikanki u Korčulu. Redovničko odijelo dobiva na dan zaštitnika Kongregacije  Sv. Anđela Čuvara 2. listopada 1967. Polaganjem prvih zavjeta 13. travnja 1969. godine završava novicijat. Doživotne zavjete je položila u Korčuli, 24. kolovoza 1975. godine. U Zagrebu na Institutu za Crkvenu glazbu učila je svirati orgulje i klavir. Poslije završene dvije godine gimnazije upisuje srednju medicinsku školu, laboratorijski smjer. Završava školu i zapošljava se u Domu zdravlja u Korčuli 1982. , gdje ostaje na radnom mjestu do 2006. godine. Uz posao laboranta u Domu zdravlja izvanredni je student Učiteljske Akademije smjer predškolski odgoj, u Zagrebu. Prekida radni odnos  radi uspostave rada samostanskog Dječjeg vrtića Anđeli Čuvari. Povjeravane su joj različite službe u Kongregaciji. Službu potpriore u samostanu Anđeli Čuvari u Korčuli vršila je od 1990. do 1995. godine kada nastavlja službom  samostanske priore koju obavlja do 2003. godine. Godine 2003. imenovana je Učiteljicom juniorata i tu službu vrši do 2008. Od 1983. godine pa sve do danas vodi crkveno pjevanje i brine se o uređenju crkve u župi Račišće na Korčuli. Ravnateljica je Dječjeg vrtića Anđeli čuvari u Korčuli.

18. SUZANA (MARA) MALEŠ, DOMINIKANKA

Mara je rođena u Gljevu 21. svibnja 1950. godine od oca Antuna i majke Ane  rođene Poljak. Navršivši 16 godina pridružuje se dominikanskoj obitelji u Korčuli. Redovničko odijelo dobiva na blagdan sv. Anđela Čuvara 1967.godine. Uspješno završivši novicijat, polaže prve zavjete 13.travnja 1969.godine, a doživotne 24. kolovoza 1975. godine. Prema potrebi Kongregacije djelovala je u zajednicama braće i sestara, u Dubrovniku , u Korčuli i Zagrebu. Radila je kao odgojiteljica u dječjem vrtiću bl. Ozana u Zagrebu, bila je domaćica i sakristanka u samostanskim zajednicama. Služba samostanske starješice u našim zajednicama bila joj je povjeravana u nekoliko navrata. Trenutno je u sestrinskom samostanu Ozane Kotorske u Zagrebu.

19. FILIPINA (KATARINA) MRAVAK, SLUŽBENICA MILOSRĐA

Pronađeni su oskudni podaci o sestri Filipini. Zapisano je da je rođena u mjestu Gala 26. ožujka 1922. godine. U Družbu sestara službenica milosrđa ušla je u Splitu na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1938. godine. Na dan ulaska u novicijat dobila je redovničko odijelo i promijenila ime . Od tada se zvala sestra Filipina od Svete Obitelji. Prve privremene zavjete je položila u Italiji u mjestu Brescia – Ronco 29. travnja 1942. godine, u ratno doba. Iz te zajednice je premještena na dužnost u zajednicu Villa S.Maria u Barbarano. Doživotne zavjete je položila u Brescia , u Kući matici, 13. studenoga 1947. Umrla je u Brescia 22. travnja 1988. godine. Pokopana je na groblju San Francesco u Bresci.

20. FRANICA (MARA) MRAVAK, DOMINIKANKA

Rođena u Gali 24. rujna 1940 od roditelja Petra i Ive  r. Vladova. Osjetivši poziv za dominikanski red  ušla je u Kongregaciju sestara dominikanki 11. studenoga 1957.godine u Korčuli. Dominikanski habit je dobila na blagdan Male Gospe slijedeće godine. Prve zavjete je položila 1960. godine a doživotne 1966. godine. U zajednici je obavljala razne službe i dužnosti. Potrebe Kongregacije  vodile su je iz zajednice u zajednicu. Tako djeluje u Bolu, Dubrovniku, Tavankutu, Splitu i samostanu bl. Ozane u Zagrebu. Najduže djeluje kao vrsna sakristanka . Trenutno Trenutno je u sestrinskom samostanu bl. Ozane Kotorske u Zagrebu.

21. IVANKA (JAKA) MRAVAK, ŠKOLSKA SESTRA FRANJEVKA

Rođena je u Gali 14. svibnja 1939. godine od oca Frane i majke Ive r. Krivić. Poslije osnovne škole dolazi u samostan školskih sestara franjevki u Splitu 1958. godine. Doživotne zavjete polaže 9. rujna 1965. godine u Splitu. Obavlja i vodi razne kućanske poslove: sakristanka, švelja i uređivanje rublja u franjevačkim samostanima u Kninu, Splitu, Zaostrogu, Makarskoj i Zagrebu. Od 1994. godine je u sestrinskom samostanu u Zagrebu.

22. SESTRA JASENKA (LUCA) MRAVAK, DOMINIKANKA

Rođena u Gali 12. listopada 1937. kao treće dijete, od desetero djece, Bariše i Kate r. Jagnjić. Osnovnu školu završila je u Gali . Na svoj 18.rođendan napušta rodni kraj i ulazi u samostan sestara dominikanki u Korčuli, 1954. godine. Redovničko odijelo oblači slijedeće godine. Prve zavjete polaže 24.svibnja 1956.,a doživotne  8.svibnja 1961..Nakon novicijata je premještena u Split , u samostan sv.Martina  u kojem ostaje punih 26 godina. Kroz to vrijeme je završila gimnaziju srednje ekonomskog smjera i srednju medicinsku školu. Klavir i orgulje je usavršavala kod privatnih profesora. Dugo godina je obavljala odgovornu službu samostanske priore. Voljom poglavara svoje Kongregacije odlazi u HKM Hamburg 1982. godine. Skoro punih 25 godina neumorno i predano djeluje u Misiji, radeći kao katehistica, unapređujući folklorne plesove, vodeći crkveni zbor, posjećujući bolesnike i obitelji, razdajući sve svoje sile i sposobnosti. Sada djeluje u župi Pregrada vršeći službu orguljašice u crkvi, i domaćice na župnom dvoru.

23. SESTRA JELENA (MILICA) MRAVAK, DOMINIKANKA

Rodila se u selu Gali 9. siječnja godine 1938. od oca Josipa i majke Anđe r. Mišura. U Red dolazi 1954.godine. U Kongregaciji sestara dominikanki prima redovničko odijelo godine 1955., a prve zavjete polaže 1956.  Poslije pet godina polaže i svoje doživotne zavjete. Vršila je službe domaćice i sakristanke, radila u dječjem vrtiću i svugdje gdje je njena Zajednica trebala. Živjela je i djelovala u Korčuli, Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Bolu, Virju, i Vela Luci. Umrla je 20.srpnja 1991. godine u samostanu bl. Ozane Kotorke u Zagrebu. Pokopana je u sestrinsku grobnicu na Mirogoj. Život s. Jelene je protekao tiho i nenametljivo, jer je ona bila jednostavna i požrtvovna sestra . Proživjela je svoj život Bogu na slavu, Redu na ponos , ljudima na korist.

24. LAURENCIJA (ANA) MRAVAK, ŠKOLSKA SESTRA FRANJEVKA

Rođena je 5. srpnja 1937. godine u Gali od oca Frane i majke Ive r. Krivić. U samostan školskih sestara franjevaka, na Lovret, u Split dolazi 1954. godine. Doživotne zavjete polaže 5. listopada 1962. godine. Od 1956. do 1963. djeluje u kućanstvu, najduže kao sakristanka u franjevačkom samostanu u Makarskoj, zatim u Zadru u Nadbiskupskom sjemeništu i u samostanu Sv. Mihovila franjevaca trećoredaca. Od 1963. do 1998. godine radi kao njegovateljica u Domu za starije i nemoćne osobe Lovret. Od 1998. godine u službi je njegovateljice starijih i bolesnih sestara u samostanu na Lovretu u Splitu.

25. MARGERITA (LUCIJA) MRAVAK, SLUŽBENICA MILOSRĐA

Poznati su nam samo osnovni podaci iz njene biografije. Rodila se u obitelji Frane i Ive, r. Krivić. U samostan  sestara Službenica milosrđa ušla  je u Splitu 15. svibnja 1938. godine. Prve redovničke zavjete je položila Brsci – Ronco, 1. studenoga 1941. godine i uzela redovničko ime sestra Margerita od Presvetog Srca Isusova. Umrla je u „Villa Sacro Cuore“ Cavalcaselle  – Verona, u Italiji, ne dočekavši svoje doživotne zavjete.

26. SESTRA M. MIRJAM (ANDRIJANA)  MUNIVRANA, KLARISA

Rođena u selu Gala, 9. siječnja 1970. godine, u obitelji Petra i Mare r. Cvitković. Prva četiri razreda osnovne škole pohađa u svom mjestu Gala, a četiri viša na Hanu, danas Obrovac Sinjski. Srednju školu upisuje u Sinju, ali je ne dovršava. U sebi osjeća Božji poziv i 30. lipnja 1985. godine ulazi u samostan sestara svete Klare u Splitu. U  novicijat ulazi 19. svibnja 1986. godine, oblači redovnički habit i dobiva novo ime – sestra Marija Mirjam od Pohođenja. Svečane je zavjete položila 2. lipnja 1991. godine.U samostanu obavlja razne poslove, a posebno je raduje ručna izrada crkvenog ruha. Moli i žrtvuje se za svoju obitelj, svoju Crkvu i svoj narod.

27. SESTRA ANA (IVA) PLAVAC, MILOSRDNICA

Rođena je 19. rujna. 1962. godine od oca Petra i majke Ane r. Katić kao drugo dijete od ukupno petero djece. Prva četiri razreda osnovne škole završila je u svom rodnom mjestu Gljevu. Nakon završenog četvrtog razreda u dobi od 10 godina napušta očinski dom da bi otišla u Samostan sestara milosrdnica u Rijeku. U Rijeci završava osnovnu školu i polazi dvije godine srednje škole. Tada prekida školovanje i 1. kolovoza 1980. odlazi u Zagreb, u kuću maticu Družbe sestara milosrdnica,  da bi 14. kolovoza, zajedno sa drugim novakinjama svih naših Provincija, započela dvogodišnji novicijat. Prve redovničke zavjete položila je u Rijeci, na Veliku Gospu, 15. kolovoza. 1982. U Rijeci nastavlja školovanje  i 1983. završava srednju ekonomsku školu. Doživotne zavjete položila je 1987. Od 1. rujna 1987. radi u dječjem vrtiću “Zvjezdica mira” u Rijeci, dr. Frana Kresnika 8. U to vrijeme pohađala je i studij predškolskog odgoja u Zagrebu  koji je uspješno diplomirala 1989. Godine 1997. premještena je u naš samostan u Praputnjaku  br. 106,  gdje trenutno djeluje kao odgojiteljica u našem  područnom vrtiću “Sv. Vinko.

28. SESTRA JASNA (MILICA) PLAVAC, MILOSRDNICA

Rođena je 24. listopada 1960. godine, kao prvo  od šestero djece, u svojih roditelja Stanka i Pavice r. Gulić. Kada je Milica završila četvrti razred osnovne škole, u njoj se probudila želja za redovničkim životom. Svoju želju ostvarila je  28. kolovoza 1972. krenuvši u Samostan sestara milosrdnica u Rijeku.Odmah kao aspirantica nastavila je u Rijeci osmoljetku i po završetku drugog razreda opće srednje škole započela dvogodišnji novicijat 14. kolovoza 1977. Prve zavjete položila je 1979, a doživotne 1984. u Rijeci. Kao sestra juniorka nastavila je srednju  medicinsku školu koju je uspješno završila 1984. Godine 1985. premještena je u samostan u Malom Lošinju odakle svaki dan odlazi na posao u Dom starih i nemoćnih u Velom Lošinju. Od 1. kolovoza 2000. djeluje u samostanu u Rijeci, u kućnoj njezi bolesnih sestara. Zatim godinu dana djeluje u samostanu u Baški, obavljajući razne kućne poslove, te godinu dana u Bugarskoj, u Orešu, pomažući sestrama u pastoralu i kućnim poslovima. Ponovno radi dvije godine u njezi bolesnih sestara u samostanu u Rijeci, odakle je 14. veljače 2005. premještena u Aachen, u Hospicij gdje njeguje nemoćne i bolesne, posebno one sa teško oštećenim mozgom. Od 2011. do 2018. godine, vršila je misionarsku službu na Salamonskim otocima.

29. SESTRA SALEZIJA ( ŠIMA) POROBIJA, DOMINIKANKA

Rođena je u Gali 22.siječnja 1920 godine od oca Jure i majke Ive r. Delić.  Nakon završene škole, kao već punoljetna djevojka odlučuje se pridružiti dominikanskoj obitelji i pridružuje se Kongregaciji  20. listopada 1939. godine. Oblačenje, prve zavjete i doživotne zavjete imala je u kući Matici u Korčuli. Cijeli svoj radni vijek bila je domaćica i sakristanka. Bavila se šivanjem i kućnom radinošću. Djelovala je u više samostana svoje Kongregacije i kod braće Dominikanaca. Bila je u Splitu, Bolu, Kostelu, Zagrebu, Dubrovniku, Starom Gradu i Šibeniku. Preminula je 2011. godine uSamostanu sv. Katarine Sijenske  u Splitu.

30. FILIPA (IVKA) SMOLJO, ŠKOLSKA SESTRA FRANJEVKA

Krsno ime Ivka, rođena je 8. svibnja 1973. godine u Sinju, a krštena je 10. lipnja iste godine u crkvi sv. Jeronima na Gljevu (župa Gala – Gljev). U Gljevu je završila četverogodišnju školu. Preostala četiri razreda osnovne škole pohađala je na Hanu. Stupila je u kandidaturu Školskih sestara franjevki Krista Kralja provincije Presvetog Srca Isusova na Lovretu u Splitu 7. rujna 1987. godine. U razdoblju od 1987. do 1991. godine pohađala je srednju školu te nakon postulature 1992. i novicijata 1993., u navedenoj redovničkoj zajednici, položila privremene zavjete 2. veljače 1994., a istog datuma 2000. godine doživotne zavjete. Kratko razdoblje vodila je dječji zbor u župi svetog Mateja u Splitu, a od 1995. do 1996. godine animirala i predvodila crkveno pjevanje te pomagala u raznim župskim djelatnostima u župi sv. Petra i Pavla u Trpnju. Od 1996. do 2000. godine živjela je u samostanu na Jordanovcu u Zagrebu, gdje studira na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 26. rujna 2002. godine. Godine 2000. završila je za voditeljicu crkvenog pjevanja na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” u Zagrebu. Za vrijeme studija vodila je sestrinski zbor te zbor u dječjem vrtiću “Jordanovac” u Zagrebu. Od 2000. do 2005. godine katehetsko – pastoralno je djelovala u župi Gospe Loretske u Zadru (Arbanasi). Sudjelovala je u vođenju mješovitog župnog zbora “Vicko Zmajević”, vodila dječji zbor “Dominik Savio” te s djecom i stručnim suradnicima pripremala liturgijska slavlja u župi. Angažirala se također u likovnoj radionici, kao i u radu s animatorima. Uz već spomenute djelatnosti predavala je pet godina vjeronauk u OŠ “Krune Krstića” u Zadru. Od 2005. godine živi i djeluje u Imotskom. Vjeronauk je predavala godinu dana u OŠ “Ivan Leko” u Prološcu te u područnim školama navedene škole. Od 2006. godine vjeronauk je predavala u OŠ “Stjepan Radić” u Imotskom. Pastoralno je djelovala u župi sv. Mihovila u Prološcu. Trenutno je na službi pri Hrvatskoj katoličkoj župi u Frankfurtu.

31. SESTRA GABRIELA ( MARA) TOMAŠEVIĆ, SLUŽBENICA MILOSRĐA

Rođena je u obitelji  Andra i Ane r. Bilopkapić, u Gali 16. travnja. 1920. godine. Ušla u samostan 27. ožujka 1937. godine. Obukla redovničko odijelo 28. travnja 1939. god.  Prve zavjete položila u Splitu 12. svibnja 1940.god. I uzela ime sestra Gabriela od Bezgrešne Djevice. Umrla je u Splitu 15. kolovoza 1945. godine, ne doživjevši svoje doživotne zavjete. Pokopana je na Lovrincu, a 25. studenoga 1954. prenesena u grobnicu u Kaštel Sućurac.

32. ANA (LUCIJA) TOMAŠEVIĆ

Rođena je 13. veljače 1932. u Gali,  kći Nikole i Anđe r. Jagnjić, u obitelji od jedanaestero djece. Osnovnu školu završila je u Gali. Slijedeći Božji poziv, te primjer tete s. Klaudije i rođene sestre s. Bernardete, dolazi u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 1. studenoga 1948., u samostan sv. Ane u Splitu, a u kuću maticu u Zagreb odlazi 29. kolovoza 1952. godine. U novicijat ulazi 15. kolovoza 1953. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1954. u, a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1960. Zagrebu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta devet godina radi u samostanu otaca kapucina u Rijeci, kao kuharica i sakristanka. Godine 1963. dolazi u biskupsko sjemenište u Splitu, gdje radi kao kuharica do 1971. godine. Tri godine vrši službu predstojnice u zavodu ˝Josipovac˝ u Mandaljeni-Župa Dubrovačka. Od 1974. do 1977. vrši službu domaćice u samostanu otaca kapucina u samostanu Gospe Milosrđa u Dubrovniku. Od 1977. do 1983. vrši službu kuharice i predstojnice u samostanu u Perastu u Boki kotorskoj. U Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu od 1983. do 1989. vrši službu kuharice, i predstojnice u sestarskoj zajednici. U samostanu u Omiš kroz tri godine vrši službu predstojnice. Iz Omiša dolazi u samostan na Strožancu, u kojem tri godine vrši službu kuharice i predstojnice. Iza toga godinu dana u Dugopolju vrši službu kuharice. Od 1996. do 2004. godine u samostanu na Sutivanu na otoku Braču vrši službu kuharice, a nakon toga službu kuharice i predstojnice vrši u zajednici u samostanu u Pučišću na otoku Braču. Godine 2011. preminula je blago u Gospodinu u sestrinskom samostanu na Šinama kod Splita.

33. ROMANA (MAŠA) TOMAŠEVIĆ

Rođena je 29. siječnja 1934. u Gali, u uzornoj katoličkoj obitelji kći Nikole i Anđe rođ. Jagnjić. Osnovnu školu završila je u Gali. Slijedeći Božji poziv i potaknuta primjerom dviju svojih sestara s. Bernardete i s. Ane dolazi u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 15. svibnja 1954., u kuću maticu u Zagreb. U novicijat ulazi 15. kolovoza 1955. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1956., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1962. Zagrebu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta dolazi u samostan u Kaštel Kambelovcu, u kojem od 1956. do 1959. radi kao šnajderica, šiva za mještane. Od 1959. do 1966., kao šnajderica, vodi šivanje u samostanu u Vrgorcu i radi ostale poslove. Nakon toga godinu dana vrši službu sakristanke na župi u Rovinju. Ponovno dolazi u samostan u Kaštel Kambelovac, u kojem do 1972. vodi radionu šivanja za mještane. Nakon toga godinu dana u župi Sali na Dugom otoku također šiva za mještane, a onda godinu dana šiva za mještane u župi Cista Velika. Od 1974. do 1978. u zajednici u Pučišću na otoku Braču vrši službu predstojnice. Nakon toga u samostanu u Krilo Jesenicama šiva za mještane. Iz Jesenica odlazi po treći put u samostan u Kaštel Kambelovcu, gdje, od 1979 do 1989., radi kod djece u dječjem vrtiću. Nakon toga dolazi u samostan na Šinama, te šiva za potrebe sestara u Provinciji. U ovom samostanu živi i danas.

34. S. ADELA (ANTICA) VOJKOVIĆ

Rođena je 30. kolovoza 1935. u Gali, u obitelji Jure i Pere r. Zebić, u obitelji s petero djece. 19. kolovoza 1955. dolazi u samostan sv. Ane u Splitu sestara Služavki Malog Isusa, a odatle u redovničku kandidaturu u Zagreb. Kao kandidatica bila je kraće vrijeme u Cerju, a zatim u samostanu otaca trećoredaca na Ksaveru, gdje su sestre vodile domaćinstvo. Novicijat započima 14. kolovoza 1957. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1958., a doživotne 15. kolovoza 1964. u Zagrebu. Nakon položenih privremenih zavjeta dolazi u zajednicu sestara u kapucinskom samostanu u Dubrovniku, gdje do 25. listopada 1963. vrši službu sakristanke u crkvi Gospe od Milosrđa i pomaže u kućnim poslovima. Godinu dana vrši domaćinske poslove u samostanu u Opuzenu. Zatim godinu dana, od kolovoza 1964. do rujna 1965 radi kao njegovateljica u domu starih u Trogir. Iz Trogira odlazi u župu Veliki Prolog. Ovdje uz druge domaćinske obveze u župi pomaže u izgradnji kuće za sestre, u što je  uložila puno truda. Kad je kuća završena 15. svibnja 1971. premještena je u Boku kotorsku, u Prčanj, gdje šest godina vrši službu predstojnice i pomaže u domaćinskim poslovima. Ovdje ostaje do 18. srpnja 1977. godine. Nakon toga dolazi u samostan u Solin, u kojem do 4. studenog 1985. radi kao njegovateljica kod osoba s posebnim potrebama. Iz Solina premještena je u Ćilipe, gdje obavljala sve što je bilo potrebno u župskom domaćinstvu. Ovdje ju je zatekao početak Domovinskog rata u Konavlima, kad je 4. listopada 1991. morala napustiti Ćilipe. Dolazi u samostan u Dubrovniku, gdje je ostala do 12. ožujka 1993., obilazeći i pomažući prognanike iz Ćilipa smještene u  Dubrovniku. Iz Dubrovnika je premještena u samostan na Bačvicama, gdje ostaje do 6. kolovoza 1996., vršeći službu kuharice, odakle je premještena u Vranjic. Trenutno se nalazi u sestrinskom samostanu na Šinama.

35. MARIETA (STANA) TOMAŠEVIĆ

Rođena je 18. srpnja 1937. u Gali, u obitelji kći Nikole i Anđe r. Jagnjić, kao sedmo dijete po redu od jedanaestero djece.. Osnovnu školu završila je u Gali, gdje je krštena i pričešćena, a sv. Potvrdu primila je 1948. u Sinju. Potaknuta Božjom milošću slijedila je Božji poziv na redovnički život u Družbi sestara Služavki Malog Isusa, gdje su već bile njezine tri rođene sestre: dvije kao sestre: s. Bernardeta i s. Ana, te s. Romana kao kandidatica. Došla je 8. kolovoza 1954. u samostan sv. Ane u Splitu, u kojem je  tada živjela i njezina s. Bernardeta. Ostala je u sv. Ani kao kandidatica dvije godine, a zatim je 2. kolovoza 1956. odlazi u kandidaturu u Zagreb, u samostan ˝Antunovac˝. U novicijat ulazi 14. kolovoza 1957. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1958., a doživotne 15. kolovoza 1964. godine. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta ostaje u samostanu u Samoboru, gdje radi u kuhinji do 10. rujna 1961. godine. Iz Samobora je premještena u samostan u Dobrotu, gdje ostaje do proljeća 1963., odakle odlazi u Split, samostan sv. Ane, za službu kuharice. Iz Splita 30. travnja 1965. odlazi u Njemačku, u Essen. Preuzima 3. studenoga 1965. vodstvo kuhinje u biskupskoj kući biskupije Essen. Na molbu essenskog biskupa, 1. prosinca 1992., s drugim sestrama preuzima domaćinstvo u biskupovoj kući. Kao kuharica u biskupskoj kući u Essenu vrši u nekoliko navrata i službu odgovorne sestre u redovničkoj zajednici. Tako je u Njemačkoj, u Essenu, živjela i radila 39 godina. Nakon mirovine 2004. godine, dolazi  u samostan na Šinama  gdje se nalazi i sada.

36. KLAUDIJA (ŠIMA) TOMAŠEVIĆ

Rođena je 17. kolovoza 1918. u Gali, u uzornoj katoličkoj obitelji Andrije i Ane r. Bilokapić. Njezin brat Petar kao sluga radio je u biskupskom sjemeništu u Splitu. Kako stoji u Popisu sluga i služkinja u službi pri Biskupskom sjemeništu u Splitu, Šima Tomašević kao djevojka u osamnaestoj godini života, 30. studenog 1936., dolazi raditi u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu, u kojem su sestre Služavke Malog Isusa vodile domaćinstvo. Kroz dvije godine molitve, rada i zajedničkog života sa sestrama u biskupskom sjemeništu, gledajući njihov uzorni i požrtvovni život i rad, i sama odlučuje slijediti Krista u redovničkom pozivu. Iz biskupskog sjemeništa 7. rujna 1938. odlazi u Sarajevo, u kuću maticu Družbe sestara Služavki Malog Isusa, gdje 14. kolovoza 1939. započinje novicijat. Prve redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1940, a doživotne 15. kolovoza 1946. godine. Poslije položenih privremenih zavjeta dolazi u biskupsko sjemenište u Splitu, u kojem kao uzorna sestra i vrijedna  kuharica živi i radi do 1. prosinca 1946., zatim ponovo u ovoj centralnoj ustanovi biskupije od 20. kolovoza 1951. do 28. prosinca 1955., i po treći put od 1. rujna 1964. do 1. rujna 1965. godine. Ostavila je duboki pečat služenja Malom Isusu u svećenicima i svećeničkim pripravnicima u biskupskom sjemeništu u Splitu. Od 1946. do 1951. kao vrijedna kuharica živi i radi u biskupskoj kući u Baru, služeći barskom nadbiskupu Aleksandru Tokiću i svećenicima. Od prosinca 1955. do 1. rujna 1964. radi kao njegovateljica u domu starih u Splitu i Segetu. Godinu dana, od rujna 1965. do 17. kolovoza 1966., u našem samostanu u Titogradu (današnjoj Podgorici) radi kao kuharica, odakle povremeno i po potrebi pomaže sestrama u biskupiji u Baru. Iz Titograda dolazi u samostan u Omiš, gdje vrši službu kuharice. Iz Omiša 1971. odlazi u Opuzen, gdje ostaje do studenoga 1974. najpotrebnijim obiteljima koje rade čuva malu djecu i prema potrebi kuha za sestre i župnika. Iz Opuzena dolazi u samostan u Metković, gdje pomaže u dječjem vrtiću. Ovdje ostaje do 1982., kada odlazi u samostan u Krilo Jesenicama, u kojem tri godine vrši službu kuharice. Godine 1985. dolazi u samostan u Omiš i ovdje ostaje do svoje smrti 28. veljače 2002. godine. Pokopana je 1. ožujka 2002. na omiškom groblju Vrisovci.

37. SEKUNDINA (PERA) BOŠKOVIĆ

Rođena je 12. lipnja 1923. u Gali, u uzornoj katoličkoj obitelji, od oca Stjepana i majke Luce r. Jagnjić. Kao djevojka dolazi u Split, gdje pomaže sestrama služavkama Maloga Isusa u domaćinskim poslovima u kuhinji u muškom dječjem sirotištu Rikover fundacije Martinis Marchi, u kojem sestre vode domaćinstvo. Gledajući uzorni i požrtvovni rad sestara i sama je zaželjela da se posveti Gospodinu u redovničkom pozivu. Tako  godine dolazi u Sarajevo, u kuću maticu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, 2. kolovoza 1940. godine, gdje počima redovničku kandidaturu. Započela je 14. kolovoza 1941. novicijat. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1942., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1948. u Sarajevu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta dolazi u samostan u Samobor, gdje do 1947. godine radi kao vrlo marljiva kuharica. Iz Samobora dolazi u Zagreb, u samostan “Antunovac”, gdje također radi u kuhinji do 1953. godine. Iz Zagreba  dolazi u centralno bogoslovno sjemenište u Splitu, gdje radi kao vrijedna kuharica, u teškim poratnim godinama. Godine 1960. odlazi u samostan sv. Križa na Čiovo, gdje vodi domaćinstvo župniku. Od 1965. godine kao kuharica radi u dječjoj bolnici u Titogradu (današnjoj Podgorici). Godine 1975. dolazi u novootvoreni samostan Gospe od Zdravlja na Strožancu, gdje godinu dana vrši službu kuharice, a zatim odlazi za kuharicu u samostan u Kaštel Kambelovcu, gdje vrši i službu predstojnice. Iz Kaštel Kambelovca 1988. odlazi u redovničku zajednicu Trogir, gdje do 1955. vodi domaćinstvo za sestre i župnika, te vrši službu odgovorne sestre. Iz Trogira kao starija sestra dolazi u samostan sv. Rafaela u Solinu, gdje ostaje do svojeg prelaska Gospodinu u vječni život, u kojem uz molitveni život koliko može pomaže u kuhinji. Umrla je 9. prosinca 1998. u samostanu u Solinu, a pokopana 11. prosinca na splitskom groblju ˝Lovrinac˝.

38. BERNARDETA (PERA) TOMAŠEVIĆ

Rođena je 26. travnja 1926., u Gali, u brojnoj katoličkoj obitelji, od oca Nikole i majke Anđe r. Jagnjić. Potaknuta Božjom milošću i primjerom tete s. Klaudije dolazi u samostan sestara Služavki Malog Isusa 19. srpnja 1944. godine. Novicijat je započela 14. kolovoza 1945. u kući matici ˝Betlehem˝ u Sarajevu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1946., a doživotne redovničke zavjete 15. kolovoza 1952. u Zagrebu. Poslije položenih privremenih redovničkih zavjeta dolazi u samostan sv. Ane u Splitu, u kojem do 27. kolovoza 1961. radi u kućnoj radionici izrade džempera. Jedno vrijeme, s nekoliko sestara iz samostana sv. Ane,  po zapovijedi gradskih vlasti, radi u civilnom odijelu u poduzeću ˝Labud˝ u Splitu, također u izradi odjevnih predmeta. Od 1961. do 1971. u samostanu ˝Antunovac˝ u Zagrebu radi kao ˝štrikerica˝ izrađujući džempere. Iz Zagreba dolazi u Boku Kotorsku u Donju Lastvu, gdje ostaje godinu dana, a zatim godinu dana živi i radi u zajednici u Trilju. Od 1973. do 1980. u samostanu sv. Obitelji u Dubrovniku radi u kućnoj radionici, izrađujući džempere na mašinu. Iz Dubrovnika odlazi u Dugopolje. Godine 1991. odlazi u Trilj. Ovdje ostaje do svoje iznenadne smrti. Umrla je u Trilju 14. listopada 1995. godine. Sprovod je bio 16. listopada, na groblju ˝Lovrinac˝ u Splitu.

39. SESTRA ANDRIJANA (MARIJA) ZEBIĆ, DOMINIKANKA

Rođena 3. travnja 1951. godine od oca Šimuna i majke Ane r.  Bilokapić, mala Marija je odgajana u vjerskom duhu i kršćanskim krepostima. Osjetivši Božji poziv u sebi, odlučuje se posvetiti Bogu u redovničkom životu. Pristupa Kongregaciji sestara dominikanki u Korčuli. Ulazi u novicijat na blagdan sv. Anđela Čuvara 1967. godine i završava ga polaganjem prvih zavjeta 13.travnja 1969. godine. Doživotne zavjete polaže 24. kolovoza 1975. godine. Završila je katehetsku školu, tri godine izvanredne škole za orguljašicu, filozofsko – teološki institut kod otaca Isusovaca u Zagrebu. Dužnosti katehistice, orguljašice, sakristanke i domaćice zvale su je iz zajednice u zajednicu. Djelovala je u Korčuli, Subotici, Desiniću, Kostelu, Pregradi, Dubrovniku, Hamburgu, Splitu, Trogiru, Šibeniku i Zagrebu. Sada živi u samostanu Blažene  Ozane u Zagrebu.

40. SESTRA BEATA (PERA) ZEBIĆ, DOMINIKANKA

Rođena u Gljevu 13. rujna 1950. godine od oca Luke i majke Šime r. Plavac. U svojoj petnaestoj godini Pera se odaziva Božjem pozivu i odlučuje poći u samostan da postane sestara dominikanki. Odlazi u Korčulu, u kuću odgoja i novicijata gdje na početku svog novicijata oblači redovničko odijelo, polaže prve zavjete na blagdan Anđela Čuvara 1969. godine, a doživotne zavjete 24. kolovoza 1975. U Zgrebu pohađa i uspješno dovršava Katehetsku školu i orguljaški tečaj. Tako pripremljena za djelovanje, najveći dio svoga života je provela katehizirajući  i vodeći crkveno pjevanje, uređujući crkve i crkveno ruho. Sestra Beata iz Korčule odlazi u Orebić, Šibenik, Virje, Zagreb, Starigrad na Hvaru, Zavidoviće u Bosni, u Tavankut u Srbiji, Bol na Braču i sada je ponovno u Zagrebu.