Povijest župe

Župa Gala obuhvaća dva sela: Galu, pri polju i Gljev, iza brda. Iako ova dva sela čine jednu župu ipak su administrativno i općinski podijeljeni na općinu Otok i općinu Sinj. U sukladnosti s prirodno – geografskim osobitostima i društvenim događajima razvijalo se pučanstvo ovih dvaju naselja. U dugom povijesnom tijeku čovjek Cetine i Kamešnice vjekovito se borio s prirodom i društvenim nedaćama. Unatoč svim nedaćama, šiban sušama, poplavama, burama i olujama s jedne strane, te glađu, boleštinama i ratovima s druge strane, sačuvao je svoju duhovnu i nacionalnu snagu do naših vremena. U Gali, glavnina naselja smještena je uz cestu što iz Sinja premošćuje izvorište Kosinac s kojeg se već od 1912. godine napaja grad Sinj. Podno Kamešnice smješteno je naselje Gljev jedno od većih planinskih naselja u Cetinskoj krajini. Pokušat ćemo ukratko prikazati osnovne karakteristike tj. položaj i prirodno geografske osobine ove župe.

Starokršćansko razdoblje u Gali i Gljevu ostavilo je svoje duboke tragove. O tome nam svjedoči nekropola stećaka kod crkve Sv. Jeronima u Gljevu. Drugi vrijedni starokršćanski ostatak jest ploča oltarne pregrade, pronađena u Gali, na mjestu Gacko. Ploča je od muljike, isklesana u domaćoj radionici. U Gali, na mjestu Kulina, pronađen je zlatni prsten, sastavljen od koluta, na kojem je križ. U sredini križa sačuvana je ćelija za ukrasni kamen ili staklenu pastu.

Na temelju nekih turskih dokumenata također se može pretpostaviti da su u ovim mjestima za vrijeme turske vladavine postojale crkve. Jedan od takvih dokumenata  je turski popis Fehima Dž. Spahe iz 1604. godine, koji navodi vašare u katoličkim selima Gala i Gljev izrazima „vašar Gala Jerin“ i „vašar Gala Svetih“. U Gali župna crkva je posvećena Svim Svetima a u Gljevu sv. Jeronimu, iz svega toga

Nakon Velikog rata s Turskom, koji je završio mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine područje s lijeve strane Cetine u Sinjskom polju i nadalje je ostalo pod Turskom vlašću, a granica je išla rijekom Cetinom. Najveći dio današnjeg stanovništva doselio se nakon Malog rata (1714. – 1718.). Među harambašama koji su doveli narod na područje Gale spominje se Jakov Tomašević i Pavao Milanović. Samostalno je došlo još nekoliko obitelji od Livna i drugih krajeva, pa se oko 1720. godine stanovništvo ustalilo