Kontinuitet življenja na ovom prostoru može se pratiti još od prapovijesnih vremena. To posebice potkrjepljuju arheološki nalazi na položajima Gacko (s ostatcima sojeničkog naselja), Galjsko groblje, Kuštrina livada i Tomaševića njive u Gali.

Oko 1800. pr. Kr. u ovom kraju javljaju se prvi etnički poznati stanovnici – ilirski Delmati. Vlast Ilira nad istočnom jadranskom obalom i njenim zaleđem dokinut će legije Rimske Republike. Krvavi stopedesetgodišnji sukobi Delmata i Rimljana okončani su 9. po. Kr. porazom Delmata. Rimljani i u ovaj kraj donose svoje gospodarske i kulturne stečevine. O procesu romanizacije svjedoče i ostatci stambeno-gospodarskihzgrada, villae rusticae, između ostalih i u Gali. Tu je bila i zanatska radionica za proizvodnju poljodjelskog alata.

Na položaju Kulina u Gackom, pronađen je jedan antički nadgrobni natpis (veterana M. Caecilia Saturnina), kao i zanimljivi zlatni starokršćanski prsten. U to doba na povijesnu pozornicu ovog dijela Europe dolazi i naš hrvatski narod. Naime, bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912.-959.) u svom djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) piše o doseljenju Hrvata iz Bijele Hrvatske, oko gornje Visle u današnjoj Poljskoj, u nekadašnju rimsku provinciju Dalmaciju. Porazili su i protjerali Avare oko 630. te se trajno naselili.

Iz razdoblja VII-IX. stoljeća potječu i materijalna svjedočanstva kršćanske ukorijenjenosti u Cetinskoj krajini. U tom smislu posebice je značajna kamena ploča oltarne ograde iz Gale. Pronađena je 1956. na položaju Kuštrine livade uz Cetinu blizu otočića Gacko, a u novije vrijeme smješta se u ranosrednjovjekovno razdoblje (VII. stoljeće).