Domovinski rat

Nakon kninske pobune Srba u ljeto 1990., vlasti Republike Hrvatske počinju pripreme za obranu od srbočetničke agresije potpomognute od tzv. JNA. Pripreme se provode na svim razinama: gradovima, općinama, mjesnim zajednicama. Dana 5. kolovoza 1990. u Zagrebu se ustrojavaju redarstvene i specijalne snage policije (MUP-a), kojima se dragovoljno pridružuju petorica Galjana.

Krajem 1990. Mjesna zajednica Gala provodi pripreme obrane prikupljajući (u nedostatku drugoga) lovačko oružje, tijesno surađujući s tadašnjim Sekretarijatom narodne obrane Sinj. Jedna od prvih zadaća bila je osiguranje općinske zgrade u Sinju. Budući da su formalno vrijedili rigorozni zakoni Jugoslavije o posjedovanju oružja (osobito ako je bilo u hrvatskim rukama), ta je opasna zadaća uglavnom povjerena Galjanima. Kada je otpočela otvorena agresija na Hrvatsku, usprkos poduzetim pripremama, Hrvatskoj nedostaje oružje za odvraćanje neprijatelja.

Dana 1.lipnja 1991. u Trilju se ustrojava Druga bojna Četvrte brigade ZNG-e kojima dragovoljno pristupa šesnaest Galjana. Kada je JNA s pobunjenim Srbima otvoreno počela rušiti i otimati dijelove hrvatske države, hrvatski su branitelji, kako bi se domogli oružja Teritorijalne obrane, pokušali proboj u vojarne. Tako je 25. kolovoza 1991. u pokušaju proboja u sinjske vojarne sudjelovalo trinaest Galjana, naoružanih samo lovačkim puškama. O neponovljivoj hrabrosti i moralu sudionika govori činjenica da su među njima bili i sedamdesetogodišnjak Mile Brčić i šesnaestogodišnjak Jurica Tomašević. Premda skromno naoružani, branitelji su 12. studenoga 1991. s položaja iznad Gale (Jagnjića kuće) oborili zrakoplov JNA čije je rušenje podiglo moral pučanstva Cetinske krajine i ojačalo povjerenje i ugled HV. Zarobljeni pilot, kapetan I. klase Tomislav Milovanović, snimao je taktičke objekte: HE Peruću, tvornicu Cetinku i Vaganj – sedlo na Dinari. Analizom odabranih objekata mogle su se naslutiti i osujetiti namjere osvajača.

Dana 1. kolovoza 1992. u Sinju je ustrojeno Središte za odgoj i obuku vojnika, koje će odigrati značajnu ulogu u profesionalizaciji mladih polaznika. U toj časnoj, složenoj i odgovornoj zadaći sudjeluje šest časnika, dva dočasnika i tri vojna službenika iz Gale. U godinama koje su uslijedile širila se agresija na Hrvatsku, ali je rastao i broj Galjana spremnih golim životima štititi vlastitu Domovinu. Zar to ne potvrđuje i mladi vojnik Mate Munivrana, koji u osvit slobode gine 15. kolovoza 1995.

S obzirom na ukupan broj stanovnika (oko 1 000), Galjani su s 12 časnika, 9 dočasnika i 126 vojnika dali ogroman prinos zgradi hrvatske države. Naša je dužnost sačuvati uspomenu i na one Galjane koji su pružali nesebičnu solidarnost i pomoć u prihvatu i zbrinjavanju izbjeglica iz okupiranih dijelova Cetinske krajine, kao i iseljenike, koji su aktivno sudjelovali u svim oblicima humanitarne pomoći.