Selo Gala

Selo Gala nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Smješteno je u zagorskom dijelu Dalmacije; u krškom prostoru između lijeve obale gornjeg toka rijeke Cetine na istočnom rubu Sinjskog polja i padina planine Kamešnice.

Za jezično podrijetlo imena  Gala, postoje tri mišljenja:

  • jedni misle da je naziv sela Gala hrvatskog jezičnog podrijetla,
  • drugi da mu je podrijetlo grčko,
  • a treći da mu je podrijetlo iz romanskih jezika (latinsko).

Prvo mišljenje se bazira na pretpostavci da je ovaj ekonim utemeljen na danas potisnutom pridjevu gao, gal, a koji znači crn, mrk, garav. Od tog pridjeva u hrvatskom jeziku danas postoje brojna imena domaćih životinja, biljaka, imena ptica i ljudi, kao i mnogi drugi ekonimi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ako je Gala ime hrvatskog podrijetla, A. Ivanković onda smatra da je u početku puni naziv sela glasio Gala Vas, s napomenom da je imenica ženskog roda „vas“ tada značila selo. S vremenom odrednica „vas“ je otpala, pa je ostalo samo ime Gala.

Drugo mišljenje  pretpostavlja da je Gala izvedenica od grčkog gala, galaktos¸što znači mlijeko. Isti korijen ima i galaktika i galaksija, naziv nebeskog zviježđa hrvatski nazvan Mliječni put ili Kumova slama. Kako je Gala bila izrazito stočarski kraj, u njemu je proizvodnja mlijeka imala iznimnu važnost da je i mjesto po tome dobilo ime. Kao prilog ovom dokazu je i ime hidronima Krenica što grčki znači izvor od krene, a Krenica je nepresušno vrelo po kome je nazvan i dio sela Gale. Valja napomenuti da je na području Gale bila i rimska gospodarska kuća (villa rustica) negdje kod Gackoga.

Prema trećem mišljenju naziv sela Gala je prema  benediktinskom svecu i mučeniku sv. Galu (Sanctus Gallus). Ovaj svetac je rođen u Irskoj oko 550. godine, a mučeničku smrt je doživio 645. godine u  Švicarskoj u mjestu koje se po njemu i prozvalo Sankt Gallen. Benediktinci su često svoje crkve posvećivali sv. Galu, a smatra se da je na prostoru današnje Gale  bila crkva u posvećena tom svecu, jer su kod Gackoga uz gomilu kamenja stajali i antički zidovi znatne visine. Na tom je lokalitetu  pronađen i vrlo zanimljiv plutej oltarne pregrade, koji je stilski sličan nalazima skulpture iz crkve Sv. Marte u Bijačima i crkve Sv. Andrije na Čiovu, i vjerojatno potječe skraja 7. ili početka 8. st.  Naime, gdje rijeka Cetina  svojim rukavcem zatvara Otok i Gacko, u melioracijskim je radovima 1950. uništen arheološki lokalitet u kojem je naknadno Branimir Gabričević na osnovi podataka u temeljima rekonstruirao približan tlocrt građevine na kojoj nisu uočeni tragovi apside i koja nužno ne mora biti crkveno podrijetla.