Galjske mačkare

Svaki narod ima svoje običaje. Oni su bogatstvo pojedinog mjesta, zato i postoji narodna uzrečica koja kaže: „Bolje da propadne selo nego običaji.“Koliko je snažna ova rečenica i koliko ona živi u narodu na najbolji način ocrtavaju nam narodni običaji pripremanja za mačakre u selu Gala. Narodni običaji pripremanja za mačkare u Gali su jedinstveni, a upravo zbog te svoje jedinstvenosti i ljepote duboko su ukorijenjeni u narodu više od 100 godina. Posebnost ovih „podkamešničkih“mačkara su „didi“sa zvonima, ovčijim mišinama i izrutanom robom. Oni su glavni i prepoznatljivi znak mačkara, bez njih bi sve bilo siromašnije.

Kada točno počinju i kako se odvijaju pripreme za mačkare u Gali? Krenimo redom:

Pripreme, možemo reći počinju već u 12. mjesecu kada se ovčije mišine rastežu, zasoljavaju i stavljaju u sušare na dim. One na dimu stoje do predposljednjeg dana prije mačkara, kada se skidaju i šivaju na kominima uz reru. Cure su zadužene za šivanje ruta, ona koja napravi najbolju robu ima šanse da se i prva uda poslije mačkara u selu.

Nakon blagdana Krštenja Gospodinova, počinju intezivne pripreme. Svaku večer okupljaju se momci iz cijele Gale sa zvonima oko pasa i kreću u rasklapavnje zvona od Kosinca do Krenice i tako sve do zadnjeg dana. Zvonjavom najavljuju mačkare i upozoravju one koji nisu da se počnu konačno pripremati.

Dva tjedna prije mačkara okupljaju se muškarci ispred župske crkve u Gali. Poslije svete mise dogovaraju točan datum kada će i gdje ići mačkare. Kada se dogovore, glavar sela potvrđuje datum koji se eventualno može promijeniti zbog smrtnog slučaja ili lošeg vremena.

Dan prije mačkara, znači petak uvečer, sve mora biti spremno. Treba se znati tko će biti diver i mlada, a običaj je da barjak nosi onaj momak iz sela koji će se oženiti u tekućoj godini.

Na dan samih mačkara, ujutro u 4 sata, netko od momaka dužan je ustati i sa zvonima proći kroz cijelo selo, to je znak da je vrijeme za ustajanje i oblačenje. Žene trebaju pripremiti kavu, rakiju i suhe smokve te ploče na špakerima okrenuti naopako kako bi se „didi“po licu mogli namazati crnom čađom.

Galjske mačakare imaju posebnost koju baš drugdje ne susrećemo, a to je:

Mačkare se prije polaska prema Otoku, okupljaju ispred župske crkve Svih Svetih na Krenici. Tada dvojica turčina, jedan prebrojava mačkare i reda, dok drugi što je jako zanimljivo i štone susrećemo drugdje skuplja lemozinu. On tu lemozinu u vreći donese i položi pred glavnim vratima župske crkve. Remeta tu lemozinu preda župniku. Župnik toga dana iz znaka zahvalnosti, u svetoj misi se spomene svih članova mačkara, da sve protekne u najboljem redu. Tek kada se upale zvona na župskoj crkvi, mačkare mogu krenuti prema Otoku ili Gljevu uz škropljenje blagoslovljenom vodom sudionika povorke.